Piše: Petar Čelik

U Bihać sam stigao u nadi da ću vidjeti takmičenje o kojem se govorilo sa punim ustima pohvala. Želio sam da se uvjerim da li je zaista tako. Moji prvi utisci bili su više nego pozitivni. Bilderi Bihaća i okolnih mjesta su me izvanredno dočekali. Na samom otvaranju takmičenja, kada sam predstavljen publici, nastale su ovacije i ja sam mimo predviđenog scenarija bio prinuđen da izađem za mikrofon i zahvalim se na izuzetnoj dobrodošlici.

Ono što je slijedilo, nije nimalo pokvarilo utisak. Najzaslužniji za masovno okupljanje bildera svih ovih godina u Bihaću je gospodin Sakib Kurtović. On je jedna veoma markantna osoba u svijetu bodi bildinga. Povremeno se takmičio i imao je nekoliko uspjeha na Državnim prvenstvima BiH, a nastupao je i bio uspješan i u inostranstvu.

No, najzapaženija njegova uloga nije samo takmičarske prirode. On je čovjek koji uliva povjerenje, ima sposobnost da okuplja ljude i organizuje ih i koliko sam mogao da vidim, svi ga respektuju. Znao je da ću ja doći, a kada smo se sreli, zamolio me je da budem član žirija. Tako sam imao priliku ne samo da gledam izvanredno takmičenje, već i da saodlučujem u određivanju plasmana.

Najbolji su bili takmičari iz Hrvatske. Odmah iza njih su bili takmičari iz Srbije, Bosanci, pa Slovenci. Dakle, očigledno je da se radilo o jednom jakom regionalnom, ali međunarodnom takmičenju. I mada sam rekao da su dominirali hrvatski bilderi, moram da napomenem da je njih bilo skoro toliko, koliko svih drugih zajedno. Osim toga, nastala je burna dramaturgija oko toga da li će u apsolutnom plasmanu pobijediti Antonio Furić iz Zagreba ili Dean Matošević iz Rijeke.

Imao sam utisak da u Hrvatskoj postoji ne samo podijeljenost po Savezima (postoji Hrvatski Bodybuilding Savez i Hrvatska Udruga za bodybuilding i fitness), već i suparništvo onih iz prijestonice i drugih iz Rijeke ("provincije"). Naravno, takva podjela zvanično ne postoji i glupo bi bilo da je i formalno ima, ali pojedini takmičari pričaju da se ne mogu "probiti" od Zagrepčana.

Tim prije je kao bomba odjeknula pobjeda Riječanina Matoševića nad iskusnim i renomiranim Zagrepčaninom Furićem. Matošević je bio ekstra dobro pripremljen, izdefinisan do maksimuma, čak je imao i vene po stomaku. Na drugoj strani Furić je djelovao šampionski, ali onako kako šampioni "djeluju 10 dana nakon pobjede". Drugim riječima, njegova forma nije bila 100% tempirana, kao ona kod Matoševića. Primijetio sam da srpski takmičari nisu bili zadovoljni sa 3 druga mjesta, ali nisu pravili nerede. Sve je prošlo u najboljem redu. Na kraju je bio banket u vidu prave gozbe, na kojoj je bilo hrane da je nisu mogli savladati ni pregladnjeli bilderi-takmičari i ostali gosti.

Biće zanimljivo vidjeti sljedeće godine hoće li hrvatski bilderi ponovo biti dominantni. Čujem da se nekoliko dobrih srpskih takmičara priprema u jednom renomiranom klubu u Beogradu, ne samo za Bihać, već da "pucaju" na mnogo više. Međutim, Hrvati imaju Furića, koji je kao junior bio 3. na svijetu. Imaju još par iskusnih takmičara, tako da će sljedeće takmičenje biti vjerovatno novi pokretač adrenalina, kako za učesnike, tako i za gledaoce i navijače.

No, za sve to možemo zahvaliti organizatorima iz Bihaća, jer su oni prvi i jedini koji su poslije rata napravili prvo veliko takmičenje na kojem se takmiče predstavnici bivših Republika, a sada samostalnih država.

Ako bih generalno ocijenio kvalitet najjačih suparničkih strana u bodi bildingu u Bihaću, a već sam pomenuo da su to bili sportisti iz Hrvatske i Srbije, onda je potrebno reći ono što sam zapazio, a to je da su srpski bilderi bili krupniji i masivniji, ali im forma nije bila tempirana u toj mjeri kao hrvatskim bilderima. Možda bi se jedino za Furića moglo reći da je bio poput srpskih bildera, jer je bio veliki ali premalo definisan. Ostali hrvatski takmičari su bili svi u odličnoj formi.

Na kraju, još jedno veliko hvala gospodinu Kurtoviću jer se pokazao kao izvanredan domaćin, kolega i čovjek koji ima veliko srce, ne samo za sport kojim se bavi, već da ima i mnogo ljudskih kvaliteta. Puno hvala i bihaćkoj publici, koja je sa stručnim reagovanjem pratila događanja u sportskoj hali u kojoj je za BIHAĆ OPEN bila posebno izgrađena bina, na kojoj se sve dešavalo.

Bilo je tu i specijalno podešeno svjetlo, kvalitetno ozvučenje i jedna atmosfera, koja se desi ili ne, a ovdje se svakako - desila. Zato ponovo dajem svoje komplimente gradu Bihaću, njegovim građanima i sportskim strukturama u gradu!

REZULTATI - BIHAĆ OPEN 2003

JUNORI

1. Tomljanović Goran, HR
2. Hamzić Ismail, BiH
3. Pleše Adam, SLO
4. Dacić Emir, BiH
5. Pandžić Žarko, BiH (RS)

SENIORI /75 kg

1. Miklečić Danijel, HR
2. Plačko Ivan, HR
3. Vizir Toni, HR
4. Mehirović Senad, BiH
5. Bojadžijovski Matej, SLO

SENIORI /80 kg

1. Horvat Robert, HR
2. Dimitrijević Marko, SCG
3. Petrović Slaven, HR
4. Juratović Goran, HR

SENIORI /87,5 kg

1. Maltar Danijel, HR
2. Petrović Predrag, SCG
3. Radonjić Darko, HR
4. Rončević Marin, HR

SENIORI /95 kg

1. Furić Antonio, HR
2. Vrbančić Dražen, HR
3. Presečki Boris, HR
4. Dugo Miroslav, HR
5. Vukšić Ivica, HR

SENIORI preko 95 kg

1. Matošević Dean, HR
2. Stanković Saša, SCG
3. Kovačić Roni, HR
4. Oruč Slaven, HR

APOSLUTNI POBJEDNIK

1. Matošević Dean, HR